srijeda, 19. listopada 2011.


Ibn Qajjim

Da pogledaš srce zaljubljenog dok njime vlada osoba koju voli,vidio bi ga: poput vrapca u ruci djeteta koje se sprema ubiti ga,a dijete se njim igra.
Da si svjedok stanja u kojem se nalazi i života u kojem živi rekao bi: na svijetu tužnijeg od zaljubljenog nema,pa i kad mu strast gorkog ukusa nema,vidiš ga,uvijek je uplakan iz straha da napušten bude,ili otjeran.On plače ako je voljena daleko,za njom čeznući,a plače i kad su tu,plaši se da će ga napustiti.
Kad bi vidio takvog čovjeka,rekao bi da se kod njega san i odmor nikada neće zajedno naći,a kad bi vidio kako lije suze ili plamen ognja u njegovoj utrobi rekao bi: "Hvaljen neka je Gospodar Arša,Koja ga je satkao,koji miri suprotnosti da se ne sučeljavaju,kap stvorena od plamena u stomaku,voda i vatra na jednome mjestu.(Ibn Qajjim iz knjige: "Šejtanove zamke")