ponedjeljak, 19. prosinca 2011.

MEHABBETULLAH - PREDAJE O LJUBAVI PREMA ALLAHU




Abdullah ibn Abbas, radijAllahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao:

 „Volite Allaha zato što vas iz blagodati svoje hrani, a mene volite zato što Allaha volite, a moju porodicu (Ehli-bejt) volite zato što mene volite.“ (Et-Tirmizi, El-Hakim, Et-Taberan i Jahja ibn Meina)

 El-Hulejmi, Allah mu se smilovao, veli: „Ovaj hadis može da podrazumijeva sve blagodati općenito. Iako se riječ „hrana“ u doslovnom značenju upotrebljava za jelo, u prenesenom značenju upotrebljava se za pomoć, uputu, spoznaju islama, ispravnost osjećanja i razuma, ili čak sve to zajedno, kao što je pobrojao u hadisu: 'Kod koga se nađe troje, pa našao je slast imana', u drugim predajama stoji sa: 'okus imana', A okus se upotrebljava za hranu. Pa ako je dozvoljeno Iman opisati okusom, dozvoljeno ga je nazvati i hranom. Tako da i Iman ulazi u 'Allahovu blagodat' spomenutu u ovom hadisu, a Allah najbolje zna.“



Enes ibn Malik, radijAllahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao:

„Hajde da vas obavijestim o ljudima koji nisu ni vjerovjesnici ni šehidi, a na Sudnjem danu će im (bez zlobe) zavidjeti vjerovjesnici i šehidi na njihovim mjestima kod Uzvišenog Allaha, gdje će biti na minberima od svjetla?“

Upitaše (ashabi): „Ko su oni?“

Reče: „Oni koji nastoje da Allahovi robovi zavole Allaha i da Allah zavoli Svoje robove. I oni na zemlji hode kao iskreni savjetnici.“

Upitasmo: „Jasno nam je kako nastoje da Allahovi robovi zavole Allaha, ali kako nastoje da Allah zavoli Svoje robove?“

Poslanik odgovori:

„Naređuju ljubav prema Allahu i zabranjuju im ono što Allah ne voli, pa kada ih u tome poslušaju, Allah ih zavoli.“ (Ebu Seid en-Nekkaš, Ibnun Nedždžar, el-Bejheki od Enesa sa lancem prenosilaca koji posjeduje slabost (du'f)



Enes ibn Malik, radijAllahu anhu, veli: „Čuo sam Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, kada je rekao:

„Znak ljubavi prema Allahu je ljubav prema zikrullahu, a znak prezira prema Allahu je prezir prema zikrullahu.“ (Kenzul Ummal, 1776)

El-Bejheki, Allah mu se smilovao, veli: „Ovaj hadis se prenosi i od Zijada ibn Mejmuna, međutim on je munkerul hadis. Hadis se, također, pored ove prenosi i jednom slabom predajom od Enesa ibn Malika, radijAllahu anhu, a mi ga sličnim riječima bilježimo i od ispravnih prethodnika (selefi-saliha).



Ebu Derda, radijAllahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: „Tvoja ljubav prema nečemu čini te slijepim i gluhim“ (Ebu Davud, Ahmed)

El-Bejheki, Allah mu se smilovao, veli: „Ovaj hadis se prenosi i mevkuf predajom.“



Ebu Derda, radijAllahu anhu, je rekao: „Tvoja ljubav prema nečemu čini te slijepim i gluhim.“

El-Bejheki, Allah mu se smilovao, veli: „Ovako prenosi i Seid ibn Ebi Ejjub od Humejla ibn Muslima ed-Dimiškija, a on od Bilala ibn Ebi Derdaa, a ovaj od svog oca mevkuf predajom koja se nalazi u Buharijevom 'Taribu'.“

El-Hulejmi, Allah mu se smilovao, veli: „Iz ovog (hadisa) se razumije da onaj ko voli Uzvišenog Allaha ne smatra teškoće (musibete) koje mu je On odredio lošim, niti mu ibadeti i dužnosti teško padaju. To je kao kad neko zavoli nekoga pa kod njega vidi samo ono što mu se sviđa i što izaziva njegovo divljenje. Ne vjeruje u vijesti o njemu osim one koje su uzrokom za povećanje ljubavi prema njemu.“



El-Abbas ibn Abdil-Muttalib, radijAllahu anhu, na samrti je rekao svom sinu: „O Abdullahu, ostavljam ti u vasijjet ljubav prema Uzvišenom Allahu i ljubav prema pokornostima, i strah prema Allahu i prema neposlušnostima. Pa ako budeš takav nećeš prezirati smrt kad god da ti dođe. Ostavljam te Allahu u emanet, moj sinčiću.“ Potom se okrenuo prema Kibli, rekao La ilahe illAllah, te ukočio pogled i preselio.



Malik ibn Dinar, radijAllahu anhu, je rekao: „Do nas je doprlo da bi Davud, alejhisselam, u svojim dovama govorio: „Moj Allahu, učini mi ljubav prema Tebi dražom od mog sluha i vida i vode hladne.“



Malik ibn Dinar, radijAllahu anhu, je rekao: „Uzvišeni Allah je objavio Israelćanima: „Uistinu, Ja ne primam vaše riječi, nego primam vaše težnje i ljubav vašu. Pa čija težnja i ljubav bude radi postizanja

Moje ljubavi – njegova šutnja kod Menebit će uzeta kao slavljenje (takdis), hvaljenje (tesbih) i poštivanje (vekar).“



Zun-Nun el-Misri je bio upitan o ljubavi, na što je odgovorio: „Ljubav se ogleda u tome da voliš ono što Allah voli i prezireš i ono što Allah prezire, da činiš dobro (hajr) radi Allaha, da odbaciš sve što te od Allaha odvraća, da se radi Allaha ničijeg prijekora ne bojiš, da budeš blag prema vjernicima a oštar prema nevjernicima i da u vjeri slijediš sunnet (praksu) Resulullaha, sallAllahu alejhi we sellem.“


Ebu Jezid je bio upitan o odlikama onoga koji voli Allaha i odlikama onoga koji voli Allaha, pa je rekao: „Ko voli Allaha, on je zaokupljen Njemu ibadet čineći na sedždi i rukuu. Pa kad to više ne bude u stanju, osvježi se spominjanjem Njega jezikom i zahvalom. Pa kad i to više ne bude u stanju, osvježi se spominjanjem Njega svojim srcem i biva obuzet razmišljanjem. A koga voli Allah da mu darežljivost poput darežljivosti mora, nježnost poput nježnsoti Sunca, i poniznost poput poniznosti Zemlje.“


       


















'' Allah zna - Allah 

                 knows '' 
                                 
Zain Bhikha & Dawud Wharnsby
“Riječ sloboda jeste slatka jeziku i milozvučna ušima pristaša slobode, a istovremeno
tegoba i nelagodnost dušama njenih protivnika i tuga onih koji je ne uživaju. Sloboda je
poznata priča koja se ne prestaje opevavati kroz duga vremena; spjevali su je pjesnici,
njenoj primjeni pozivani velikani i dobronamjernici, i bezbroj puta su zacrtani planovi za njeno implementiranje i ukidanje ropstva. Mnogi su ljudi žrtvovali svoje živote i bogatstvo na putu do slobode, a dan kada bi je postigli, proglasili bi praznikom. Koliko god prevrtali stranice historije, gledajući razne narode, nećemo naći narod koji je smatrao ropstvo lijepim i da se iz njeg nije želio otrgnuti ka slobodi.”
Ibn Tejjmije

Koga molimo i od koga pomoći tražimo?

Najvažnije i najfundamentalnije učenje sa kojim su dolazili svi poslanici i vjerovjesnici je vjerovanje u Jednog Boga, Uzvišenog Allaha. To vjerovanje je izraženo u riječima „La ilahe illellah“ što znači da nema istinskog i pravog boga osim Allaha, Koji jedini zaslužuje da Ga obožavamo i da Mu ibadet činimo. Suština islamskog učenja je tevhid: Prvi i najveći zadatak svih poslanika u svim vremenima bio je korigovanje vjerovanja ljudi, odnosno popravljanje veze između ljudi i Uzvišenog Allaha, pozivanje na iskrenu odanost Allahu i pokornost i ibadet samo Njemu, Koji je Jedini u stanju da donese korist i štetu, Koji je jedini dostojan da Mu se klanjamo, da bude prizivan, da se kod Njega traži utočište i da Mu se iskazuje odanost kroz vršenje raznih ibadeta. Uzvišeni Allah je rekao: ''Onaj ko ne vjeruje u šejtana, a vjeruje u Allaha – drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. – A Allah sve čuje i zna.'' (El-Bekare, 256)
Nevjerovanje u šejtana (taguta) znači odbacivanje svih lažnih božanstava koja neko priziva umjesto Allaha, napuštanje svih vidova idolatrije i preziranje širka. 
Vjerovanje u Allaha znači: činiti ibadet isključivo Allahu, sa iskrenom ljubavlju, krajnjom poniznošću i potpunom predanošću. To je iman (vjera u Allaha) sa kojim su došli svi Allahovi poslanici i to je iskren odnos prema Allahu. Riječi ''la ilahe illallah'' znače potvrđivanje njihovog značenja znanjem, jezikom i djelima.
Pogrešno je vjerovati da riječi ''la ilahe illallah'' znače: ''Nema stvoritelja niti opskrbitelja osim Allaha'', jer takvo razumijevanje isključuje vjerovanje da je samo Allah dostojan da Mu se čini ibadet (tevhidul-ibadeh), a i idolopoklonici i nevjernici iz vremena vjerovjesništva vjerovali su da nema stvoritelja i opskrbitelja osim Allaha, pa im takvo vjerovanje nije bilo od koristi bez tevhidul-ibadeta. Kaže Uzvišeni Allah: ''A da ih upitaš: 'Ko je nebesa i Zemlju stvorio i ko je Sunce i Mjesec potčinio?' – sigurno bi rekli: 'Allah!' Pa kuda se onda odmeću?'' (El-Ankebut, 61.).
Idolopoklonici su, i pored svoje zalutalosti i neznaboštva, znali koliko je značenje šehadeta veličanstveno, ali su iz svoje zablude i oholosti ta značenja poricali. Uzvišeni Allah kaže:
''I oni ih, nepravedni i oholi, porekoše, ali su u sebi vjerovali da su istinita, pa pogledaj kako su skončali smutljivci''
Ljudi su ovisni o svome Stvoritelju i Gospodaru
Značenje „la ilahe illellah“ je da u čitavom svemiru nema apsolutno biće koje zaslužuje da bude obožavano osim Allaha, da se samo Njemu ima klanjati u znak obožavanja i pokornosti, On je Jedini koji posjeduje svu moć (El-Kadir) i sve živo od Njega zavisi i Njega je potrebno. Uzvišeni je rekao: “O ljudi, vi ste siromasi i vi trebate Allaha, a Allah je novisan i hvale dostojan. Ako hoće, uklonit će vas i nova stvorenja dovesti. To Allahu nije teško.”
Čovjek je Allahovo stvorenje koje u svakom momentu i u svakom smislu ima potrebu za Allahom, svojim Stvoriteljem.
“U hadisi kudsiju stoji: “O robovi Moji, svi ste vi u zabludi osim oni koje sam Ja uputio, pa zato od Mene uputu tražite, uputit ću vas. O robovi Moji, svi ste vi gladni osim oni koje sam Ja nahranio, pa od Mene tražite hranu, nahranit ću vas. O robovi Moji, svi ste vi neodjeveni, osim onih koje sam ja oodjenuo, pa od Mene odjeću tražite, odjenut ću vas. O robovi Moji, vi griješite i danju i noću, a ja sve grijehe opraštam, zato od Mene oprosta tražite, oprostit ću vam.”
Čovjek u svom životu prolazi kroz razna iskušenja, nedaće, brige, strahove, bolesti i slično i islam nas uči da se u tim teškim trenucima života obraćamo za pomoć samo Allahu i da od Njega izlaz i pomoći tražimo.
„Samo Tebe obožavamo i samo od Tebe pomoći tražimo.”
Jedan od ajeta koji svakodnevno učimo u namazima je i ajet u suri Fatiha:
„Ijjake na’budu ve ijjake neste’in.” Samo Tebe (Allahu) obožavamo i samo od Tebe pomoći tražimo. I ovaj ajet je srž ove sure, a ujedno i srž islamskog učenja.
Nažalost danas mnogi muslimani prije nego što zatraže pomoći od Allaha i prije nego li se Njemu obrate, obraćaju se stvorenjima i nadaju se da će im oni pomoći. Riječi šehadeta „la ilahe illellah” na nama i u našem životu moraju ostaviti duboke tragove. Vjerovjesnici i pravovjerni su dobro shvatili značenje  ovih riječi i zato su samo Allahu ibadet činili, od Njega samo pomoć tražili, samo Njega veličali, samo na Njega se oslanjali i u Njega uzdali. Tako Uzvišeni jezikom Ibrahima kaže: „Koji me je stvorio i na pravi put uputio, koji me hrani i poji, kad se razbolim liječi, i koji će mi uzeti život i kasnije me proživjeti.”
Ovaj ajet je u skladu sa hadisi-kudsijem koji smo prethodno naveli.
Od Abdullaha ibn Abbasa, radijallahu anhuma, prenosi se da je rekao: „Jednog dana sam bio iza Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa mi je rekao: 'O, mladiću, podučit ću te nekim riječima: Znaj za Allaha, Allah će te čuvati. Pazi na Allaha, naći ćeš Ga ispred sebe. Kada moliš, moli Allaha. Ako tra¬žiš pomoć, traži je od Allaha. Znaj, da kada bi se svi ljudi sakupili da ti neku korist pribave, ne bi ti mogli pomoći osim samo onoliko koliko ti je već Allah propisao. Ta¬kođer, kada bi se sakupili da ti nanesu neku štetu, ne bi ti mogli nauditi osim onoliko koliko ti je  Allah već od¬redio. Dignuta su pera i osušile su se stranice.'“
Znači bit i suština vjere islama je tevhid, odnosno vjerovanje u Allahovu jednoću u svemu, a prije svega u ibadetu, tj. Samo Allah ima da se obožava i da Mu se ibadet čini. I sam Kur’an posebno naglašava to učenje i vjerovanje.
Dova je srž ibadeta
Postoji više oblika i vidova ibadeta. Ibadet je namaz, post, hadž, kurban koji prinosimo Allahu. Ibadet je i nada u Allahovu milost i strah od Njegove kazne. Međutim, ima nešto što je suština i srž ibadeta. To je dova. Dova je najveći vid ibadeta.
“Prenosi se od Nu’mana ibn Bešira da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Dova, to je ibadet.” A zatim je proučio ajet: “Gospodar vaš je rekao: Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati. Oni koji iz oholosti neće da Mi se klanjaju ući će sigurno u Džehennem.” Uzvišeni Allah nam u mnogim ajetima naređuje da Ga molimo i da od Njega tražimo. Hvaleći Svoje poslanike i vjerovjesnike Uzvišeni Allah kaže: “Oni su se trudili da što više dobra učine i molili su nam se u nadi i strahu i bili su prema Nama ponizni.”
Postoje dvije vrste dove: dova kojom nešto tražimo i dova kojom ibadet činimo.. Dova  dova kojom nešto tražimo je dova u kojoj se od Allaha traže dobra ovog ili drugog svijeta, a dova 'ibadeta obuhvata sve što približava Allahu, i ona djela koja su vidna, a i ona koja srca skrivaju. Ko čini 'ibadet Allahu, on priželjkuje da mu Uzvišeni taj 'ibadet primi i nada se nagradi za to. Sve kur'anske naredbe da se dova upućuje Allahu i sve zabrane obraćanja dovom nekome drugom umjesto Allahu, kao i pohvale onih koji Allaha prizivaju u dovi, svrstavaju se u ove dvije vrste dove.    
Smisao dove 
U islamu, čovjek se bez ikakva posrednika može obraćati svome Stvoritelju. Jedan od načina tog obraćanja jeste i dova koja se prevodi kao molba, molitva, prizivanje u pomoć. Dova je vrsta ibadeta, ili kako to kaže Muhammed sallallahu alejhi ve sellem, „srž ibadeta" a znači ponizno i skrušeno upravljanje molbi Stvoritelju Moćnome, koji sve može učiniti.
Dova dolazi do izražaja onda kada mi učinimo sve što je u našoj moći pa tek onda molimo Allaha Uzvišenog. Dova i rad u ime Uzvišenog Allaha idu zajedno. Dova je ibadet, a svaki ibadet, pored iskrenog nijjeta i vjere u Uzvišenog Allaha, ima i svoju spoljašnju formu. Svaki musliman može svojim riječima moliti Uzvišenog Allaha, naravno uz uvjet da ne moli za grijeh ili štetu svome bratu muslimanu. Poznato je da Uzvišeni Allah uslišava molbe u posebnim prilikama a neke od njih su: noć uoči petka, pred iftar, na Arefatu, između ezana i ikameta, kada pada kiša, kada se vidi Kaba... 
Cijeli vjernikov život bi trebao biti dova, molitva i ibadet. Pogrešno je moliti Uzvišenog Allaha samo kada zapadnemo u neprilike, a obično samo tada se mnogi od nas iskreno sjete Uzvišenog Allaha. Muhammed a.s kaže: „Ko voli da mu dova bude primljena u nevolji i nesreći, neka se Allahu moli u sreći i blagostanju". Ako analiziramo dove Poslanika možemo vidjeti da su oni uglavnom molili za iskreno vjerovanje, jer je to najveće bogatstvo, i za oprost grijeha na budućem svijetu. Naš Poslanik Muhammed a.s. preporučuje: „Molite Allaha da vas sačuva od teških nesreća, tragičnih posljedica zle sudbine, i da se neprijatelj vašim zlom ne naslađuje." 
Dova treba i mora biti vjernikovo osvješćenje, izraz njegove ljubavi prema Uzvišenom Allahu i Njegovom Poslaniku Muhammedu a.s. u čovjeku stvara svijest o odgovornosti, samokritiku i iskreno kajanje. Dova znači vlastito preobraćenje i stupanje na stazu spasa, samosvijest o samome sebi i onome što jesmo. Ako budemo ispravno živjeli islam Uzvišeni Allah će nam se odazvati na naše molbe. 

utorak, 13. prosinca 2011.


Dova je jako oruzje koje moze mjenjat kader.
"Hasbune-l-Lahu ve ni' me-l-Vekil"
- Allah nam je dovoljan i divan li je on zastitnik! 

utorak, 6. prosinca 2011.

Allaha swt, da nas sve zajedno uputi na pravi put i na tom putu učvrsti, da budemo od onih koji mu najiskrenije na sedždu padaju i najiskrenije samo njega swt, obožavaju. Amin. Molim Allaha swt, da nam da bereketa u nafaci koju nam je odredio i da nas sačuva od svakog zla. Da nas sačuva od svih naših neprijatelja i vidljivih i nevidljivih i znanih i neznanih. Amin.Molim Ga swt, da uništi i onesposobi one koji su naši neprijatelji i neka se njihovo zlo njima samima vrati. Amin. Molim Allaha swt, da pomogne sve one pravedne i iskrene , a zle i podle i zločince - kazni najgorom kaznom. Amin. Molim Allaha swt, da olakša stanje svim vjernicama i vjernicima , ma gdje oni bili. Molim Allaha swt, da nahrani i opskrbi potrebne , ozdravi bolesne i olakša im njihova stanja. Amin.***

srijeda, 23. studenoga 2011.

Ja? Znaš mene, ja sam se rodila zaljubljena.
O Vlasniče srca..
Rekla bih "mog srca" al ništa ne posjedujem,
čak i tragove ljubavi darovao Si mi.
Čuješ me, bez ijedne izgovorene riječi.
Razumiješ, dok sama ne pokušavam.
Miluješ, tješiš, grliš neizmjernom blagošću, milošču, sigurnošču.
Voliš, mnogo više i jače nego li moja malenkost voli Tebe.
Al' postoje u nama neke nepredvidive dubine, postoje u nama neke stvari neprevedive u riječi. Ne primječujem znakove ljubavi, niti dvije radosne vijesti koje vire iza čoška zaokupivši se predstavom koja se odvija.
Sebi zadajemo brige, ne osječajući blagodat ili stid zbog nezahvalnosti dok srce kuca, oko gleda ili daha koji zamagljuje ogledalo.
Saznadoh koje je doba godine ovdje najljepše.
Ono doba, kada osjetiš miris cvijeća u vazduhu, kada sunce miluje lice, kada nije hladno čak ni po noći. 
Kada se ni kiše ne bojiš, čak ni mraka!Sve biva svjedokom dok potvrđujuš Jednoću i da sve od Njega je.
 Znaš li koje je to doba?
To je ono doba kada je On tu...
Najljepše je slušati tišinu. Slušati dušom. U njoj možeš čuti sebe. Jer, ljudi najčešće čuju samo ono što žele čuti. Ali u tišini nađeš svoj mir, ostvariš želje, ispuniš potrebe i osjećaš se zadovoljno.