Uvejs El Karani r.a. - Velikan ummeta
Ono što je posebno za ovog velikana islama jeste da ga je Poslanik, s.a.v., spominjao i ukazivao na njegovu veličinu iako ga nikada nije fizički vidjeo. Uvejs je dosegao visine kao rijetko ko. Prenosim vam kratku priču o njegovom životu:
Živio je u Poslanikovo vrijeme, ali je bio spriječen da ga osobno vidi. Prvi put zbog svojevrsnog zanosa koji ga je nadvladao, a drugi put zbog obaveza koje je imao prema svojoj majci. Allahov Poslanik a.s. je rekao ashabima: ˝Ima jedan čovjek u Karanu po imenu Uvejs, koji će se na dan proživljenja zauzimati za mnoge iz moje zajednice, za toliko mnogo njih kao što su stada Rabi´e i Mudare.˝ Zatim je, okrećući se prema hz. Omeru i Aliji, rekao: ˝Vi će te ga vidjeti. On je usamljen čovjek, srednjeg stasa i kosmat. Na njegovoj lijevoj strani se nalazi jedna bijela mrlja, veličine dirhema, koja nije poslijedica lepre, a ima sličnu mrlju i na dlanu svoje ruke. Kada ga budete vidjeli, prenesite mu moje selame i pozovoite ga da prouči dovu za moju zajednicu.˝
Poslije Poslanikova preseljanja na Ahiret, jednom prilikom je hz. Omer, u Mekki, rekao u toku propovjedi: ˝O ljudi Nedžda, ima li ko među vama da je iz Karana?˝ Kada su neki odgovorili potvrdno, Omer se počeo raspitivati o Uvejsu. ˝To je jedan pomalo lud čovjek˝, govorili su, ˝koji je u osami i ni skim ne druguje. On ne jede ono što ljudi jedu i ne osjeća niti radost niti žalost. Kada se drugi smiju on plače, a kada drugi plaču on se smije.˝ Omer reče: ˝Ja bih ga ipak želio vidjeti.˝ ˝On živi u pustinji˝, rekoše mu, ˝daleko od naših kamila.˝
Kasnije su Omer i Alija krenuli u potragu za njim. Našli su ga kako obavlja namaz, te su jedno vrijeme čekali dok on ne završi. Nakon što ih je pozdravio pokazao im je znamenja na svojoj lijevoj strani i na dlanu svoje ruke. Oni su, pak, zatražili blagoslov od njega i prenijeli Poslanikove selame, i na koncu se pridružili u njegovoj dovi za muslimansku zajednicu. Poslije nekog zajednički provedenog vremena, Uvejs im reče: ˝Potrudili ste se da me vidite a sad se vratite, jer Dan Proživljenja je blizu. Tada ćemo se sastati i nikad više rastati. Ja sam trenutno zaokupljen pripremama za proživljenje.˝ Poslije su stanovnici Karana iskazali veliko poštovanje prema Uvejsu r.a.
On je kasnije napustio svoje rodno mjesto i nastanio se u Kufi. Samo ga je jedne prilike vidio Harim ibn Hajjan, ali nakon toga niko ga nije viđao sve do perioda međumuslimanskog sukoba. Borio se na hz. Alijnoj strani i pao je kao šehid u bici na Siffinu.
Prenosi se da je rekao: ˝Sigurnost počiva u osami!˝ To je stoga što je srce osamljenog slobodno od misli o ´drugom´ i ni pod kojim uvjetima se ne nenada bilo čemu od ljudi. Ipak, neka niko i ne pomišlja da se amoća sastoji samo od samotnog življenja. Dokle god šejtan druguje sa čovjekovim srcem, tjelesne strasti preovladavaju njegovim prsima, i svaka pomisao o Ovom ili Budućem Svijetu javlja mu se na takav način da ga čini svjesnim ljudi. U tom slučaju, on ne biva u samoći, obzirom da mu se javlja zadovoljstvo što se tiče same te stvari/stvorenja ili pomisli na takvo što. K tome istinski osamljena osoba ne biva uznemirena društvom, a ona koja je preokupirana uzalud će nastojati zadobiti slobodu od stvari/stvorenja osamljujući se. Da bi se neko ´odvojio´ od ljudi mora pretodno postati prisan sa Allahom, a oni koji su to već postali ne osjećaju se povrijeđenima/neslobodnim od saobraćanja sa ljudima.
