Ya Rabby ..tebi ruke pružam***

***...teske su sudbine tudje... ...i lijepi su ovi dani, teski, ali lijepi... ...osjecam Milost Tvoju u njima... ...cuvaj mi nadanje... ...Put... ...misao... ...one koje volim u ime Allaha* $$$$$$$$__$$__$$$$$$$$$ _$$$$$$$$$$$$__$$$$$$(¯`v´¯)$ $$$$$$$$$$$$$__$$$$$(¯`(s)´¯)$ $$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$(_.^._)$$ $$$$$$$$$$$$$$$$$(¯`v´¯)$$$$$ _$$$$$$$$$$$$$$$(¯`(s)´¯)$$$ ___$$$$$$$$$$$$$$(_.^._)$$ ______$$$$$$(¯`v´¯)$$$$$ ________$$$(¯`(s)´¯)$$ ___________$(_.^._)$ ____________$$$$$$ ______________$$***

nedjelja, 13. studenoga 2011.

Bole i mene tvoje suze i nadam se da ce uskoro biti bolje inshAllah!
Poslije kise sunce grije! Svaka mladost nosi sa sobom ludosti i razocarenja, ali ona brzo prolazi.

Allah nam je svima vec odredio zivotni put, trebamo samo osluskivati Njegov zov, citati znakove pored puta, biti blag i prastati, puno prastati i nadati se... ne gubiti nikada nadu u Allahovu milost!

Allah zna koliki je broj pjescanih zrna u pustinji, On zna za svaku prolivenu suzu i svacije tajne, On je Sveobavjesten i Svemoguci Subhanehu we teala!

Allahu moj, olaksaj bol u srcu i tegobu u prsima svim dobrim ljudima, uputi na Pravi Put i spusti milost svoju na nas, razjasni nam nerazjasnjeno, spusti mir u srca uznemirena i popravi nase sveobuhvatno stanje, amin!

„Allahu moj, ja Te molim za Tvoju ljubav, ljubav prema onima koji Tebe vole i ljubav prema djelima koja ce mi priskrbiti Tvoju ljubav. Allahu moj, ljubav koju si mi podario usmjeri prema onome sto Ti volis, ono sto si mi uskratio sto ja volim nadomjesti mi onime sto Ti volis. Allahu moj, ucini da mi ljubav prema Tebi bude draza od ljubavi prema porodici, imetku, i od hladne vode kada sam veoma zedan. Allahu moj, ucini da me Ti volis, Tvoji meleki, vjerovjesnici i poslanici i Tvoji dobri robovi. Ucini me od onih koji Te vole i koji vole Tvoje meleke, vjerovjesnike i poslanike i Tvoje dobre robove. Allahu moj, ozivi moje srce ljubavlju prema Tebi i ucini me onakvim kakvim ces Ti biti zadovoljan. Allahu moj, ucini da Te svim srcem volim i da krajnjim naporom nastojim da Te ucinim zadovoljnim mnome. Allahu moj, ucini da sva moja ljubav bude usmjerena prema Tebi i da svaki postupak koji uradim bude s ciljem da Tebi udovoljim.“
Amin*

Pitali su jednom jednog zaljubljenog coveka:

Zasto se ne divis lepoti ruze kao ostali?
Zasto se smes i pogledas u Sunce kada ono iznenada jos vise zasija, a ostali sklanjaju pogled od njegovog sjaja?
Zasto kada je najveca oluja i grmi ti izlazis iz kuce i kisnes?
Zasto nocu izlazis i pricas Mesecu?
Zasto....

Covek ih prekida odgovarajuci:

Ruza je lepa, ali nikada niste videli Onu koja je posadila tu ruzu. Nikada niste osetili dodir ruku koje su razgrnule zemlju da bi ubacili seme ruze kojoj se sada vi divite. Niste osetili ljubav kojom je ta ruza negovana.
Niste vidjeli lice, osmeh, neznost... One od koje je ruza naucila tajnu lepote, cistoce, neznosti...

Sunce greje i obasava svako bice na planeti. Sunce vidi i Nju. Vidi najdivnije ljudsko bice. Svaki put kada Sunce vidi Nezinu srecu, osmeh, ljubav... onda jos jace zasija, jer se raduje uz Nju. Zar mislite da bih propustio da vidim nezinu srecu, pa makar izgubio vid? Njen osmeh, sreca, radost.... to je sve moje.

Oluja na koju izlazim nije nista u odnosu na strah da je Ona negdje sama i drhti. Kada izadjem saljem joj svu moju hrabrost, svu moju ljubav, saljem joj misli koje samo Ona sme da zna.

Nocu pricam Mesecu sve zelje, snove, nade... Pa u svitanje kada bude sretao Sunce neka sve isprica. Neka onda Sunce jutrom svojim prvim zracima pomiluje Njeno lice i prenese joj moje reci.

Za sva ostala pitanja koja ste imali morao bi vas pustit u moje snove.
Mojim snovima samo Ona ima pristup.

A vašim snovima....ima li ko pristup?

“Srce obolijeva kao što obolijeva i tijelo, a njegov lijek je u pokajanju i žurnom činjenju dobra. Srce se prlja kao što se prlja i odgledalo, a čisti se i glača veličanjem i slavljenjem Allaha. Srce može biti bez odjeće kao i tijelo, a odjeća i ukras sca jeste bogobojaznost. Srce osjeća glad i žeđ poput tijela, a njegova hrana i piće jesu spoznaja Allaha, ljubav prema Njemu, oslanjanje na Njega, pribjegavanje Njemu, i stalna budnost u pokornosti Njemu Uzvišenom.“
Ibn Kajjim El – Dževzijje

Nakon 21 godine našeg braka moja žena je poželjela da izvedem drugu ženu na večeru i u kino! Rekla mi je, «Volim te, ali znam da te i ova žena voli možda i više od mene i da bi rado provela neko vrijeme i sa tobom.» Ta druga žena koju je moja supruga htjela da izvedem na večeru i u kino bila je moja majka.

Bila je udovica već 19 godina. Ipak zbog previše obaveza i zbog moje troje djece, nisam bio u mogućnosti da je viđam baš često. Poslušao sam suprugu i te iste noći sam nazvao

svoju majku i pozvao je da izađemo na večeru, a poslije i u kino.

„Šta nije u redu sine, jesi li dobro?!", uzvratila je pitanjem.

(Moja majka onaj tip ljudi koji, ako ih nazovete kasno u noć, odmah pomisli da se nešto loše desilo.)

Toga petka poslije posla, krenuo sam do njene kuće. Bio sam jako nervozan. Kada sam stigao ispred kuće primjetio sam da je i ona bila malo nervozna zbog našeg izlaska. Imala je lijepu frizuru i nosila je haljinu koju je nosila na nekoj od njenih godišnjica braka. Imala je širok osmijeh koji je zračio anđeoski sjajem.

"Rekla sam svojim prijateljicama da izlazim sa svojim sinom i sve su bile impresionirane. Jedva čekaju da im ispričam kako je prošlo.", rekla je u dahu.

Izašli smo u vrlo lijep restoran, ne previše elegantan, ali sa jako finim ambijentom. Dok smo uzalili, majka me je uzela pod ruku. Sjeli smo i ja sam uzeo da čitam jelovnik (ona je zbog slabog vida mogla da čita samo velika slova). Čitajući, podigao sam pogled i primjetio da me majka gleda. Nostalgičan osmijeh pojavio joj se na usnama. "Ehhh, a nekada sam ja tebi čitala jelovnik kad si bio mali", rekla je.

"Dobro, onda je vrijeme da se opustiš i da ti uzvratim uslugu, majko", odgovorio sam. Tokom večere vodili smo sasvim običan razgovor dotaknuvši se i nekih zajedničkih doživljaja. I toliko smo se zanijeli u razgovor da smo i zaboravili na film.

Kada sam je naveče odvezao kući rekla mi je, „Izaći ćemo opet, ali samo pod uslovom da ja tebe izvedem." Složio sam se.

"Kakav je bio izlazak?", upitala me je supruga kad sam stigao kući. "Vrlo, vrlo lijep. Mnogo više nego što sam očekivao", odgovorio sam.

Nekoliko dana kasnije, moja majka je umrla od srčanog napada. Desilo se sve tako iznenada da nisam imao priliku da joj ikako pomognem.Nakon određenog vremena, primio sam kovertu sa priznanicom od restorana u koji sam bio izašao sa svojom majkom. Unutra je na jednoj cedulji bilo napisano, "Platila sam ovaj račun unaprijed.

Nisam bila sigurna da li ću i ja biti prisutna; no svejedno, platila sam večeru za dvoje…tebe i tvoju suprugu.

"NIKAD NEĆEŠ ZNATI KOLIKO MI JE ZNAČILA ONA NOĆ. VOLIM TE, SINE."

Tog trenutka sam najzad shvatio važnost riječi: "VOLIM TE."

I važnost vremena koje odvojimo za one koje volimo.

***

Ništa u životu nije važnije od naše porodice. NIŠTA.

Provodite više vremena sa onima koje volite, jer ovakve

stvari ne mogu biti odgođene za "neki drugi put."

„Život srca moguć je samo uz spominjanje Allaha, subhanehu we te’ala, i bez toga ono umire. Kada jezik srca utone u spominjanje Allaha, subhanehu we te’ala, ono shvati šta njegov Miljenik od njega želi. Većinu svojih riječi i djela on posveti Njemu, a male blagodati koji mu Allah, subhanehu we te’ala, podari, on smatra velikim. On je potpuno predan Allahu, subhanehu we te’ala, i u potpunosti se klonio griješenja. Sve svoje biće on je poklonio svome Voljenom i sebi ništa nije ostavio. Njegovo je srce ispunjeno veličanjem i uzdizanjem svoga Gospodara i nastojanjem da se stekne Njegovo zadovoljstvo. Teško mu je da se strpi zbog daljine susreta sa Njim, smiren je samo kada Njega spominje, za Njim žudi i Njemu čezne. Sretan je samo kada Njega spominje, čuva Njegove granice i kada daje prednost Njegovom zadovoljstvu nad zadovoljstvom Njegovih robova. To je onaj koji istinski voli svoga Gospodara.“
Ibn Kajjim El – Dževzijje

nedjelja, 13. studenoga 2011.

O meni

Arhiva bloga