O Vlasniče srca..Rekla bih "mog srca" al ništa ne posjedujem,
čak i tragove ljubavi darovao Si mi.Čuješ me, bez ijedne izgovorene riječi.
Razumiješ, dok sama ne pokušavam.
Miluješ, tješiš, grliš neizmjernom blagošću, milošču, sigurnošču.
Voliš, mnogo više i jače nego li moja malenkost voli Tebe.
Al' postoje u nama neke nepredvidive dubine, postoje u nama neke stvari neprevedive u riječi. Ne primječujem znakove ljubavi, niti dvije radosne vijesti koje vire iza čoška zaokupivši se predstavom koja se odvija.
Sebi zadajemo brige, ne osječajući blagodat ili stid zbog nezahvalnosti dok srce kuca, oko gleda ili daha koji zamagljuje ogledalo.
Saznadoh koje je doba godine ovdje najljepše.
Ono doba, kada osjetiš miris cvijeća u vazduhu, kada sunce miluje lice, kada nije hladno čak ni po noći. Kada se ni kiše ne bojiš, čak ni mraka!Sve biva svjedokom dok potvrđujuš Jednoću i da sve od Njega je.
Znaš li koje je to doba?
To je ono doba kada je On tu...
Najljepše je slušati tišinu. Slušati dušom. U njoj možeš čuti sebe. Jer, ljudi najčešće čuju samo ono što žele čuti. Ali u tišini nađeš svoj mir, ostvariš želje, ispuniš potrebe i osjećaš se zadovoljno.
