Ne volim ( lazem) ali i ne mrzim…ne zelim ( lazem) ali i nemam…los znak za slobodu...
Covjek nije stvoren za klonuce. Ako i klone ne smije se predati. Ni pasti na koljena nije nista i u takvom polozaju se moze boriti. I najtanja grana moze biti spas. Samo je covjeku Svevisnji podario misao. Ona je silno oruzje i kad sutis- boris se...
Dokle mislis dotle pobjedjujes. Svaki covjek sam sebi mora naci lijek. Jadan je ko ne misli,niti radi niti radja. Misao je odbrana od svakog belaja. Ko ima misao ima i sabur, ko ima sabur ima i pobjedu. Covjekova dusa je sklona zlu. Tijelo obicno slusa dusu. Zato ce covjek svedociti protiv samog sebe....
O insanu, požuri svome Gospodaru!!O insanu, ti si poput ove stabljike. Upitaj se zašto si na ovom svijetu? Da li je tvoj odgovor da posjećuješ noćne klubove, da se opijaš do besvijesti, da svoja stidna mjesta ne čuvaš, da slušanje Kur“ana zamjenjuješ muzikom, da uživaš u dunjaluku zaboravljajući ahiret? Ako jeste! Ne tuguj! Još si živ, duša tijelo još nije napustila i edžel smrti još nije došao. Požuri sa pokajanjem, Allah prima pokajanje, Allah swt kaže:“ O vi koji vjerujete, učinite pokajanje Allahu iskreno, da bi Gospodar vaš preko ružnih postupaka vaših prešao i da bi vas u Džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći, uveo.“(At-Tahrim,8).Neka tvoje srce ne obuzme crna tama dunjaluka, iako si puno griješio, u tvom srcu sigurno ima bar jedna mala iskrica iskrene tewbe koja može ugasiti ovu crnu tamu i zamijenit je svjetlošću imana i Allahova zadovoljstva. Najdraže riječi Uzvišenom Allahu su da mu rob kaže:“Gospodaru, Ja sam pogriješio“ da bih nakon tih iskrenih riječi uslijedio brz odgovor Onog koji prašta i koji je Milostiv:“Robe Moj, Ja sam ti oprostio“. Pa zašto onda tuguješ? Sjeti se samo Ejjuba a.s. i njegova iskušenja, Allah ga je iskušao crvom koji je nagrizao većinu njegovog plemenitog tijela, ali nije gubio nadu, i stalno se Allahu kajao, i pomoć tražio. A znaš li šta se poslije desilo?
Allah mu je dove uslišao, i pomogao mu, nedaće otklonuo i zamijenio ih duplo većim blagodatima. Sjeti se riječi Allaha swt „Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti“(Al-Enbija,35). Možda je to stanje u kojem se nalaziš blagodat Allaha, da bi te očistio od grijeha i sačuvao od daljnjeg griješenja. Nikad ne zaboravi riječi Milostivog Allaha swt“...i ne gubite nadu u milost Allahovu, ; samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost“.(Jusuf,87). Zamisli dušo odabrana, sudnji dan nastupio. Ti pred svojim Gospodarom, spuštena lica čekaš presudu, da li će tvoja duša u Džennet ili Džehennem? U tvom srcu iman progovara „Gospodaru, nikad nadu u tvoju milost nisam izgubio, smiluj mi se, jesam griješan, ali je moje pokajanje iskreno“, a Allah ti se obrati:“A ti, o dušo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, pa uđi među robove moje, i uđi u Džennet Moj!“(Al-Fedžr,27-30). Zar ne želiš da budeš od onih čije će zadnje prebivalište Džennet biti? Ne tuguj zbog svog stanja, možda jesi griješan, ali sjeti se, pokajanje se prima dok duša do klučne kosti ne dođe. Ne tuguj! Sjeti se riječi Uzvišenog Allaha“Reci:O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On doista mnogo prašta I On je milostiv.”(Az-Zumer,53). Zbog čega tvoja tuga? Da li zbog dunjaluka I stvari na dunjaluku?
Pa sve što postoji pripada samo Allahu, sve što te pogodilo nije te moglo zaobići. Ne tuguj! Neka tvoj život bude ogledalo sunneta Muhammeda s.a.v.s.,neka tvoje srce bude poput mirisnog cvijeta, koliko god dam u daš vode njemu je malo, neka tako I tvoje srce bude žedno imana I koliko god ga imalo da uvijek traži više. Sjeti se da ćeš I ti jednog dana biti kao onaj starac, kojeg su godine savladale I noge izdale. Sjeti se da će doći vrijeme kada tvoje noge, zbog iznemoglosti, neće moći hodati, vrijeme kada će tvoja duša sebe pitati” Šta sam radial u svojoj mladosti”? Kakav će tvoj odgovor tada biti? Da li ćeš tužna lica, kroz suze, pun očaja sebi odgovorit”Mladost moja bijaše igra I zabava, Allaha se ne sjećah, a sad tužna srca, na koncu svog života shvatih da sve prolazno je, od tog koristi ne imadoh ja, al sad kasno je za sve”, ili ćeš nasmijana lica, kroz suze pune sreće reći sebi” Mladost moja bijaše sabur, vršnjaci moji haramom se pojiše, dok ja u tišini I Allahovom zadovoljstvu, srce svoje imanom pojih. Zato sada ovdje, kao I u mladosti punoj, žudim za Gospodarom svojim.” Gdje su suze od sjećanja na Allaha? Gdje su noći provedene u ibadetu? Razmisli dobro! Zašto si stvoren? Zašto živiš? Zašto umireš? Toliko puno pitanja, a samo je jedan odgovor pravi. Ne tuguj! Još nije kasno, požuri sa pokajanjem, ne daj smrti da te pretekne, ne znaš šta sutra donosi ni da li ćeš doživjeti sutrašnji dan. Pokaj se sad I požuri svom Gospodaru kako bih ostatak života proveo u blagodatima islama I saburu, da bi na ahiretu uživao u džennetskim baščama. Molim Onog koji mnogo prašta, Milostivog Allaha da nas učini od iskrenih robova koji će se mnogo kajati, I ibadet iskreni činiti I koji će na dunjaluku provesti kao putnici koji se pripremaju za put na konačno odredište. Ovaj tekst završavam najuzvišenijim riječima, riječima Uzvišenog Allaha” Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kada sin am već na pravi put ukazao, I daruj nam Svoju Milost; Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje!(Ali Imran,8).
