Ovo pismo zapocinjem u ime Vladara,koji duse ozivljava i mudrosti utociste pruza.On je znalac nad svim i On zna takodjer i govor nijemih.On je taj Koji je
na svijetu rastavio svjetlo i tminu i svakom stvorenju,od ptice na nebu do ribe u
dubokom moru,nafaku odredio.
Nebesa je zvjezdama osvjetlio a Zemlju ljudima ukrasio.Njegovo velicanstvo je
bez pocetka i kraja.
On je stvorenjima dusu darovao i svjetlom razuma je prosvjetlio a potom za oboje ovaj svjet upalio.."
Nakon ovog Lejla je nastavila:
"Ova poruka je kao brokat,koju ona tugom pogodjena salje onom u carstvu bola.Ona dolazi od mene,jedne zatocenice,tebi upucena,koji si se zatvora oslobodio.O moj prijatelju,koliko je vec dugo proslo,od kad sam s tobom ugovor sklopila! Reci kako si?Ti,koji si na svom putu vodjen od sedam planeta,koljevki neba,sta radis?
Ti si blago prijateljstva sacuvano,ja to znam i od tebe je ljubav njen sjaja primila.Ja vidim ,da tvoja krv jutarnjim i nocnim crvenilom brda boji,ipak ti sam prebivas,kao ahat,skriven duboko u stijeni.Usred tmine tebi je kao i Hidru izvor zivota provrio.
Ti si nocni leptir,koji svjecu vjecne zore trazi.Jedan svjet si uzbunio,pa mu ledja okrenuo i u grobu svoje samoce se nastanio,gdje su samo dva ili tri divlja magarca tvoji prijatelji.Ovdje na zemlji ti si meta prijekora,ali zasto to da te brine?Zar tvoja karavana ne putuje u susret danu prezivljenja?
Ali ja dobro znam,da ti na samog sebe ne pazis!Ti nemas misloti prema tijelu i ugarak si u svoju vlastitu zetvu bacio...
Ti si vjernost svoga srca meni posvetio i zato si kod ljudi ogovaran....
Zasto da te to brine?Zasto mene?Mi ostajemo vjerni jedno drugom..Ah,kad bi samo znala,sta ti sada osjecas?Kako izgledas i sta radis?..."
Medjnun recituje pred Lejlom
"Ko sam ja?Jedan prosjak koji pjeva radi tebe,voljene tako blizu-daleko...cujes li me?
Od robovanja dunjaluku ja sam slobodan,pa je moja bol takodje i sreca.
Jedan utopljenik,zedan u oluji boli u uzitka,jedan nocni sljepac sam ja koji se suncu nada ...
Moja dusa si ti....a ja sam tvoja...dvije duse smo mi...a ipak samo jedna..
Dvije zagonetke a jedno rijesenje za oboje...da svako na zemlji za drugim pati...
